* * *
Predsednik Tadić je, u feudalnom i rodoljubivom nadahnuću, izjavio: Ja bih odmah dao Đokoviću da bude predsednik !.
Predsedniok je još jednom, mada je normalnima odavno dovoljno poznato, pokazao koliko se razume u dužnosti i potrebne kvalifikacije Predesdnika Republike.
Novinar B92, koji mesecima tvdi da je Novak trenutno nenadmašan i nedostižan, reskira da dobije kilu vrišteći na svaki odlučujući poen, kao da se dešava nešto neočekivano i neverovatno.
Državni vrh, državna televizija, ostali mediji, kompletan narod – svi su egzaltirani. Jasno je, zar ne, da živimo u najboljoj državi na svetu. Bar nekoliko meseci ne treba ništa dirati…
Da, u tome je suština!
Tamo neki Tadići, Jeremići, Đilasi i Family sportovi možda nešto i muvaju, ali vidite da to ima žestoko otadžbinsko opravdanje.
Da budemo načisto:
To što je napravio Novak Đoković može tek jedan u mnogo miliona dečaka.
I ovo nije mogao niko da mu namesti.
Drugačije nije moglo, tu talenat sam po sebi nije dovoljan.
Da bi stigao dokle je stigao morao je od zabavišta, svakodnevno, uključujući i nedelje i ostala crvena slova, da odtrađuje tri srpska radna vremena,.
Imali smo mi i Moniku Seleš (možda nije bila dovoljno naša?), imali smo Anu i Jelenu, imali su drugi mali narodi, u teža vremena, svoje Lendle i Navratilove.
I Federere.
Zamislite Rodžera da mu praznoglasvi političari ovako podilaze!
Mislite da bi oni to sebi dozvolili?
Mislite da bi Rodžerov otac to dozvolio?
Pustite Novaka da bude kao Rafa, tih i nenametljiv, objektivan, kao što jeste kad ostane sa novinarima posle meča.
Pustite ga da bude gospodin, kao Rodžer, svestan svoje snage i svestan da je to trenutak, da su takve trenutke imali drugi pre njega i imaće ih posle njega.
Ne kaljajte njegov talenat.
I, pre svega, ne kaljajte tolike godine detinjstva potrošenog da ostvari svoje snove, umesto da čeka da mu te snove kupi tata.
* * *
Нема коментара:
Постави коментар