недеља, 10. јул 2011.

субота, 9. јул 2011.

FOTO REPORTAŽA

*   *   *

OVA GALERIJA JE DOPUNA PRETHODNOG POSTA.



Saharske temperature skoro da su zaustavile život u Banatu, pa su nadležni odlučili da nam malo zaklone Sunce, kad nema oblaka - makar dimom.


Pametniji popuštaju! Evakuacija ljudi, materijalnih sredstava i životinja


Naša budućnost je u proizvodnji zdrave hrane! Umesto pesticidima, herbicidima, insekticidima - na ekološki način, dimom!


Afrika, Bliski i Srednji Istok bili su najveći izvoznici sirovina i energije u dvadesetom veku, krajem dvadesetog i početkom dvadesetprvog od izvoza energije živi Rusija, kad i oni potroše dolazi na red Srbija! Naše zalihe goriva su neiscrpne!

     *     *     *

PET MILIONA DALO REZULTATE

     *     *     *

Ne znam ko ovu vlast bije po ušima da se hvali dobijenim novcem, koji zatim spuca bez traga i bez ikakvog rezultata.
Pre nepuna dva meseca hvalili su se da su dobili 5 miliona dinara za izmeštanje deponije iz Karlovca.
Znam da ima plaćenih da o tome pričaju, kao i naivnih da u to izmeštanje poveruju.
Kao što znam da su ostali anestezirani i nisu svesni gladnog čopora koji hara i uništava nasleđeno, uništavajući našu budućnost.

Kao i posle onih dva miliona, pre više od dve godine, tako i posle ovih pet, deponija samo raste i širi se.

Danas i gori. Poslao sam regionalnom lideru Borisu sliku, da vidi, mada ne može da omiriše (i to mi je žao) kako to izgleda na 36 stepeni celzijusa.

Poslao sam mu i pismo:

Gospodine Predsedniče,

Ovo je treći put da vam pišem na istu temu, a radi se o ogromnoj divljoj deponiji koja skoro dvadeset godina postoji usred Banatskog Karlovca.
Danas vam  šaljem najnoviju fotografiju načinjenu od moje kuće, u naselju Blok 20A, koje je od ostatka B. Karlovca odvojeno upravo pomenutom deponijom. Na slici vidite, mada ne osećate kako izgleda kada se nekoliko hektara komunalnog, sanitetskog, klaničnog i ostalog otpada zapali na 36 stepeni Celzijusa.

Da vas podsetim da sam vam na ovu temu pisao pre više od godinu dana, kao i Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu, koje je pre više od dve godine dalo lokalnoj upravi 2 miliona dinara za izradu projekta izmeštanja i rekultivacije pomenute deponije, kao i ministarstvu zdravlja, i paralelnim sekretarijatima u Vladi Vojvodine. 
Ministarstvo koje je novac dalo nije me ni udostojilo odgovora, niti su za više od dve godine postavili pitanje kako se raspolaže sa dodeljenim sredstvima.
Iz vaše kancelarije odgovoreno mi je da će se intervenisati i koordinirati rad između nadležnih na republićkom i lokalnom nivou, ali je na tome završilo.

Posle određenog vremena, kako se ništa nije dešavalo, pisao sam ponovo na sve adrese, od predsednika opštine  sam dobio odgovor koji nije za javnost, ministarstvo koje je dodelilo novac ponovo nije pokazalo ni elementarni interes, pokazujući da ih sredstva iz budžeta, ako ih već ne koriste sami, uopšte ne interesuju, iz vaše kancelarije mi je odgovoreno da je kontaktirana lokalna uprava i da ste saznali da se na izmeštanju radi, samo što ne razumem na osnovu čega ste u to poverovali, jer se u međuvremenu deponija proširila tridesetak metara u jezero, udaljeno svega par stotina metara od bunara iz kojih se snabdeva gradski vodovod. To se savršeno lepo može videti na satelitskim snimcima načinjenim u razmaku od dve godine (prilažem sliku).

Prema mojim saznanjima, dobijeni novac je potrošen na postavljanje ograde oko deponije (nenamenski, a pogađate ko je izvođač radova).
Ograda je vrlo brzo pogažena od strane vozila komunalnog preduzeća prilikom ulaska na deponiju, a kako su gomile smeća ogromne, sada ga komunalci deponuju na dve okolne asfaltirane ulice.

Pre dva meseca na internet prezentaciji Opštine Alibunar (naša opština) objavljeno je da je dobijeno 5 miliona dinara za izmeštanje deponije u Banatskom Karlovcu.
Jedini vidljiv pomak je u pomeranju granica deponije u okolna dvorišta,  ekonomske objekte, na ulice, a prve gomile smeća su na pedeset metara od međunarodnog puta Beograd - Vršac - R. Rumunija.

Stiče se utisak da je budžet Republike Srbije prepun i da se sredstva daju šakom i kapom, bez ikakve kontrole šta se sa istima radi, dok se prosečni životni vek u Srbiji opasno približava ruskom, da ne kažem afričkom, između ostalog zbog ovakvih pokazatelja naše civilizacijske zrelosti.


Verujem da ću, kao i prethodna dva puta kada sam mu pisao, iz kabineta Predsednika dobiti poziv i uveravanja da se na izmeštanju deponije radi. 
To nam je, uz evropske integracije i Koridor 10, prioritetni cilj.
Vizavi EU, imam saznanja da smo, zahvaljujući uspesima u borbi protiv korupcije, obuzdavanju inflacije, reformi sudstva i unapređenju ljudskih prava i sloboda, prvi na listi za ulazak, odmah posle Albanije i Moldavije.

     *     *     *

четвртак, 7. јул 2011.

KO SPINUJE BOLJE?

     *     *     *

Ko ima problema sa zatvorom, može to lako da reši!

 EVO OVDE!

Noletovi milijarderi grade fabrike
Šta kažete za naslov?
Šta kažete za našu svetlu budućnost?
Mi smo, dragi Đokovići, učinili puno za vas, ne morate ni dalje da ulažete ni dinara u Srbiju, ne morate ni porez da plaćate, plaćajte ga i dalje tamo gde vam duša želi, i dalje ćemo trubiti o vašem rodoljublju, ali - IZBORE MORATE DA NAM DOBIJETE!

Otkad nam ovi grade fabrike mi smo sve bliže veselim devedesetim!
Stiže nam devedesettreća, čak i bez rata i snkcija. Možda neće biti novčanica od 500.000.000 dinara, ali već imamo inflaciju tri puta veću od najveće u Evropi.

Zašto nam se ovo dešava?

Pa, pročitajte komentare na vest koju sam vam ponudio: devedeset posto ljudi već slavi zaposlenje u tim fabrikama!

Novak ume da spinuje loptu (možda baš ne kao Rafa, to je jedino gde ga još nije pretekao), a sad se dobrano uključio u spinovanje sirotinje raje.

Amaterski, skoro debilan spin, ali lopta ide na pravo mesto.
Ili je prosta duša slovenska toliko široka da je i najgori spin pogodi?

Izgleda blesavo, ali nas leđa bole sve više...


     *     *     *

понедељак, 4. јул 2011.

PUSTITE DEČKA


     *     *     *

Predsednik Tadić je, u feudalnom i rodoljubivom nadahnuću, izjavio: Ja bih odmah dao Đokoviću da bude predsednik !.

Predsedniok je još jednom, mada je normalnima odavno dovoljno poznato, pokazao koliko se razume u dužnosti i potrebne kvalifikacije Predesdnika Republike.

Novinar B92, koji mesecima tvdi da je Novak trenutno nenadmašan i nedostižan, reskira da dobije kilu vrišteći na svaki odlučujući poen, kao da se dešava nešto neočekivano i neverovatno.

Državni vrh, državna televizija, ostali mediji, kompletan narod – svi su egzaltirani. Jasno je, zar ne, da živimo u najboljoj državi na svetu. Bar nekoliko meseci ne treba ništa dirati…

Da, u tome je suština!
Tamo neki Tadići, Jeremići, Đilasi i Family sportovi možda nešto i muvaju, ali vidite da to ima žestoko otadžbinsko  opravdanje.

Da budemo načisto:
To što je napravio Novak Đoković može tek jedan u mnogo miliona dečaka.
I ovo nije mogao niko da mu namesti.
Drugačije nije moglo, tu talenat sam po sebi nije dovoljan.
Da bi stigao dokle je stigao morao je od zabavišta, svakodnevno, uključujući i nedelje i ostala crvena slova, da odtrađuje tri srpska radna vremena,.

Imali smo mi i Moniku Seleš (možda nije bila dovoljno naša?), imali smo Anu i Jelenu, imali su drugi mali narodi, u teža vremena, svoje Lendle i Navratilove.
I Federere.
Zamislite Rodžera da mu praznoglasvi političari ovako podilaze!
Mislite da bi oni to sebi dozvolili?
Mislite da bi Rodžerov otac to dozvolio?

Pustite Novaka da bude kao Rafa, tih i nenametljiv, objektivan, kao što jeste kad ostane sa novinarima posle meča.
Pustite ga  da bude gospodin, kao Rodžer, svestan svoje snage i svestan da je to trenutak, da su takve trenutke imali drugi pre njega i imaće ih posle njega.

Ne kaljajte njegov talenat.
I, pre svega, ne kaljajte tolike godine detinjstva potrošenog da ostvari svoje snove, umesto da čeka da mu te snove kupi tata.

     *     *     *

субота, 2. јул 2011.

NE ČUVA BOG TORBU NO TVRDA KANAPA

     *   *   *

Mislim da prvo treba pogledati sliku:

Pogodi ko dolazi iz pravca Beograda

Ova slika je napravljena iz auta, sa mesta vozača, dakle -  ovakav pregled ima vozač kada iz Solunske ulice, kod restorana E94, izlazi na međunarodni put.

U zdravim društvima ovako nešto bilo bi dovoljno za otkazivanje  poverenja mnogima. Ja verujem da bi i kod nas bilo nekih dešavanja kad bi se za ovo znalo. Odgovorni su verovatno neobavešteni, jer - otkud prilika da ovo vidi, recimo, predsednik SO Alibunar? Ili, recimo, predsednik Saveta MZ?
Ti ljudi, zbog nebrojenih obaveza, verovatno nikad nisu prošli ovim putem.
Sklon sam da poverujem da bi na ovo reagovali i neki inspektori, putari, komunalci i slični, samo kad bi imali vremena da rade svoj posao.

Zato sam danas odlučio da im pomognem, uzeo trimer i pokosio travu.
Sad je pregled malo drugačiji:

Pogodi da li je ovaj kombi bio ovde pre petnaest minuta

Neću da kažem da sam baš napravio park.

Ali, ovde je prošle godine jedan biciklista naleteo na šleper i teško nastradao. Ne želim da pobrojane funkcionere sutra zaboli herc kad bi, ne daj Bože, neko drugi ovde uleteo pod šleper.

Jer, kako kaže moja mama:
Ne čuva Bog torbu, no tvrda kanapa!




     *   *   *