среда, 23. март 2016.


MI GRADIMO PARK, PARK GRADI NAS


Svedoci smo kako sadašnja (poludivlja) deponija napreduje ka Karlovcu. U stvari, dalje na ovu stranu ne može, stigla je do pruge i prvih kuća. Za očekivati je da uskoro stigne do Alibunara, Lokvi...

Stara je imala samo jednu dobru karakteristiku, nije mogla da se širi, bila je sa svih strana stešnjena kućama.


Te stare smo se nekako (skoro) rešili. 
A bilo je baš upečatljivo (klikni na sliku za veći format)





Deponija je sada ovlaš zatrpana.
Ovo mesto nikome ne treba. Ovde se ništa ne može graditi, jer leži na nekoliko metara debelom sloju smeća.

Zato smo odlučili da ga uredimo onako kako nikome neće smetati, a valjaće svima. 


Napravićemo naš Central park!

Odmah ispod ulice Nikole Tesle, ovde gde je nekad Elena čuvala stražu, je početak. Biće tu dva pravougaona, drvoredom ograničena travnjaka, dimenzija 130 sa 40 metara, sa mestimičnim ružičnjacima, ukrasnim žbunovima i ponekim stablom parkovskog drveća. U drvoredima će biti klupe, za početak...

Prošle subote pozvali smo na akciju. Došlo je nas sedam, lokalno zainteresovanih, ali je došao i dečko sa sasvim drugog kraja Karlovca (Stevan), a Oliver je donirao pedesetak sadnica. 

Evo kako mesto izgleda posle te subote (klikni na sliku za veći format):








Posla ovde ima dosta. Vidimo se ponovo u subotu, 26.03.2016.
Kolica, lopata, ašov, kosa, trimer - šta imate. Nadam se da odziv neće biti lošiji nego prošli put.
Za lepši Karlovac!

среда, 10. фебруар 2016.

OSTANI SRBIN, RECI MI KOJI JE DANAS DAN





Ima on mnogo mana, ali, fejsbuk je vrlo inspirativan.
Moj prijatelj već 35 godina, stariji ne od fejsbuka, već i od PCja, objavio danas:




Zabrinuti moj druže pravoslavni!
Na ovaj dan kada slavimo
Преподобнoг Јефремa Сиринa и Преподобнoг Исакa Сиринa, данас,  у среду, 28. Јануара,
(da, ne daj se zaluđivati, danas je sreda, dvadesetosmog januara, ne desetog februara, kako tvrde Latini, uzmi i poštuj svoj kalendar), osećam potrebu da stanem ispred tebe i zaštitim te od opsene kojoj si podlegao.

Datuma koji si naveo, četrnaestog februara, slaveći svoj kalendar, Srbin slavi
Преподобног Авксентија и светог Кирила Словенског.
Светог мученика Трифуна (Претпразништво Сретења)
, slaveći svoj kalendar, Srbin slavi 1. Februara.

Otidi kod svog sveštenika, zamoli da ti pokaže tvoj kalendar.
Mogu i ja sve to da ti objasnim, ali ne mogu da razumem umesto tebe.

понедељак, 1. фебруар 2016.

SRAM TE BILO, ŽAKLINA




E, video sam pravi biser na fejsbuku.


“Naša carica Milica, kad joj je poginuo muž, otišla je u manastir, a na mestu gde ga je prvi put ugledala digla je manastir Ljubostinju. A vaša “princeza” Žaklina Kenedi, posle pogibije Džona Kenedija, digla je noge prvom bogatom Grku koji je na nju naišao. To je ogromna razlika među nama i zato retko možemo da se razumemo…”
(Prof. Dr Veselin Vesko Savić, držeći predavanje u SAD o razlici u navikama i mentalitetu između Srba i Amerikanaca)


Ne znam da li potpisnik ovih stihova (Veselko) zaista postoji ili je virtuelni lik sa interneta.
Ni da li je bilo predavanja i slušalaca koji su zabezeknuto slušali ovo napred, ili je sve literarni pokušaj nekog samoukog rodoljuba sa fejsbuka.
Ali znam da je ovo esencijalna nit rodoljubivog palanačkog folklore koji je krajem dvadesetog veka gotovo napunio udžbenike istorije, ovo je misao koja se slepom narodnom pevaču učinila temeljom, i stubom, i himnom nebeskog carstva, reči koje su tako dobro legle na muziku božićnih kalašnjikova.

Knjeginja Milica je rođena oko 1335. godine, i u vreme smrti svoga muža, srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića, imala je 54 godine. Malo sam sumnjičav po pitanju tvrdnje da je bogati Turčin sultan Bajazit bio zainteresovan za njene noge (kao što je bogati Grk Onazis bio zainteresovan za Žaklinine).
Nije tada otišla u manastir, već je kao namesnica četiri godine vladala kneževinom Srbijom, do punoletstva svoga sina Stefana, 1393. godine.
Da ne bi potpala pod vlast svoga zeta (muža ćerke Mare) Vuka Brankovića, od srpske kneževine je načinila otomanskog vazala. Verovatno nije Bajazitu digla noge; elegantno je ubici svoga muža poslala u harem svoju dvanaestogodišnju (12) ćerku Oliveru (Olivera Despina).

Uprkos pećkom patrijarhu Jefremu, koji je stolovao u Peći, u oblasti kojom je vladao njen zet Vuk Branković, sazvala je crkveni sabor u Žiči, na kome je postavljen patrijarh Danilo III, sa sedištem u Žiči. Teško se saglasiti (a u Srbiji ne biti kamenovan) sa tvrdnjom da je takav neki pokušaj razbijanja srpstva prošao bez vatikansko masonske zaprške. I da nema Milicinog marketinga u mitu o Vuku Brankoviću izdajniku.

Milica se obavezala na plaćanje danka i slanje vojnika Turcima, i da njeni sinovi Stefan i Vuk sa vlastelom jednom godišnje odlaze na sultanov dvor i potvrđuju vernost.

U poslednjem krstaškom pokušaju da zaustave Otomansko napredovanje u Evropu, u Nikopoljskoj bici (današnja Bugarska), 25. septembra 1396. godine, odlučujuću ulogu su odigrali turski vazali, 1500 vitezova oklopnika Milicinog sina Stefana Lazarevića, posle čijeg naleta su se sa bojnog polja izvukli samo krstaši koji su imali leteće ćilime.

I čitav Balkan pao pod tursku vlast.

Kad bolje razmislim, one reči sa početka (“To je ogromna razlika među nama i zato retko možemo da se razumemo”), više mi i ne zvuče tako budalasto.

понедељак, 3. фебруар 2014.

Košava je oduvala sav sneg sa okolnih njiva, a onda i prašinu

Ovako izgledaju smetovi uz put ka Devojačkom bunaru, na koje je košava naknadno navejala prašinu




A ovakav smet od skoro dva metra je u vinogradu, dok na okolnim njivama nema više ni trunke snega


субота, 11. јануар 2014.

понедељак, 6. јануар 2014.

Krivi smo mi

Znam da su potrebni meseci, pa i godine, da se kuća napravi, a da su dovoljne sekunde da se sruši, ili minute da izgori. Ali, ovo nije ni srušeno, ni zapaljeno; samo smo ga mi obojili svojim mentalitetom.
Pomodno smo ga krstili etno selom, mada bi to moglo biti na Tari ili Zlatiboru, na Kopaoniku ili Jastrepcu, ili na mojoj Goliji. Etno selo u opštini Alibunar moglo bi da ima objekte od naboja ili ćerpiča, sa detaljima rumunske, slovačke, nemačke, mađarske tradicije.
Šindru smo ovde doneli tek četressedme...
Svejedno, neko je te brvnare napravio. Potrošio je novac iz budžeta, ili iz donacija, opet svejedno. Slikao ih par puta, da opravda svoje postojanje.
Onda je prokleta košava produvala neki šareni papirić i svi smo se okrenuli za njim.
Evo kako sad izgleda brvnara na Devojačkom bunaru:




Nismo u stanju da napravimo park na mestu bivše deponije...
A pogledajte kako iz temelja naše tradicije rastinje niče samo, bez ljudske brige, a kamo li truda.

Da li je moguće da ima onih sa stalnim zubima koji za bilo koju našu nevolju još uvek optužuju Turke, Švabe, ustaše, balije, Šiptare, kauboje, Vatikan, masoneriju, pedere...

понедељак, 20. август 2012.

ROCKWOOD



Za vikend, 24. i 25. avgusta ove godine, održaće se prvi rock festival u našem gradu, na izletištu Devojački Bunar.

Evo programa, pa uživajte:

A da nas lakše nađete:

Pa se vidimo!

*     *     *

субота, 18. фебруар 2012.

UDRUŽENJE VINOGRADARA I VOĆARA

U opštini več godinu dana postoji   Udruženje vinogradara i voćara "Kumovi vinogradi" Alibunar.

Na godišnjicu osnivanja, Udruženje je organizovalo Prvi festival vina, a na jubilarnoj 20. manifestaciji Sveti Trifun u Poljoprivrednoj školi Vršac, članovi udruženja iz Alibunara i Banatskog Karlovca postigli su lep uspeh sa svojim crvenim vinima.

Pogledajte prezentaciju, link je na vrhu teksta, i u desnoj traci.




SAMO PAR ZIMSKIH SLIKA

Posle mnogo vremena, evo nekoliko slika zime iz Karlovca.





недеља, 6. новембар 2011.

Na mestu nekadašnje deponije u Karlovcu imamo priliku da dobijemo prelep kompleks koji bi obuhvatao jezero, park i sportski centar.

Znam da je za sportski centar potrebno dosta novca. Ali, to neka bude deo kompleksa koji ćemo ostaviti za neka bolja vremena ili do prilike kada neko ko ima novca vidi šansu da ga uloži.

Velika čistina na mestu zatrpane deponije sada se naknadno pokriva još jednim slojem zemlje.

"Srbijašume" su ponudile sadnice za oplemenjavanje tog prostora. Dok se teren ne pokrije sasvim, malo slegne i niveliše, mogli bi smo da isplaniramo kako posaditi ponuđena stabla.

Mislim da ne bi trebalo da jednostavno posadimo šumu.
Prostor ostavlja mogućnost da se osmisli lep park, po ugledu na postojeće u banjama i drugim turističkim mestima. Verujem da ima ljudi sa lepim idejama, i samo ih treba pozvati da ponude rešenja.

I sam sam se igrao i skicirao jednostavno rešenje za taj prostor dimenzija 170 x 60 metara.



Po ovom rešenju, paralelno sa ulicom koja ide iznad bivšeg smetlišta, na pedesetak metara od nje, a pored jezera, išla bi široka aleja, koja bi sutra mogla da bude naš kej, šetalište sa pogledom na jezero.
Aleja bi sa postojećom ulicom takođe bila spojena sa tri aleje, svaka sa posebnim vrstama drveća, koje bi u perspektivi imale trotoare, a srednja možda i nešto više, možda put ili stazu koja bi vodila u sportski centar.

Čitav prostor bi bio zatravljen, a u praznim prostorima između aleja ostalo bi mesto za ukrasno drveće ili žbunje, ružičnjake ili nešto slično.

Pored postojećih ulica ostao bi travnjak širok bar 7-8 metara, gde bi se, kad bude novca, uradili trotoari, postavile klupe, možda kiosk i td.

Sve ovo može da se radi bez dodatnih novčanih sredstava, ostavlja mogućnost da se park nastavi pored jezera, ukomponuje se sa postojećim bagrenjakom, a sve što novac zahteva može da sačeka bolji trenutak (i da drvoredi narastu).

Predlažem svima koji Karlovac vole da o ovome razmisle, porazgovaraju sa odgovornima u Opštini i Savetu MZ koji se sanacilomn deponije bave, ponude ideje...