Ako su lagali mene - i ja lažem vas!
Ti ljudi mesecima ne primaju platu.
Takvi kakvi su, vaspitani socijalističkim samoupravljanjem, pravoslavno-rodoljubivom retorikom devedesetih, svesni da su za njihove nedaće krivi ustaše, Šiptari, Nemci, Amerikanci, masoni, Jehovini svedoci..., otišli su pred opštinu.
Brižni predsednik, Bog ga sačuvao, uskratio je svojim malobrojnim, preopterećenim radnicima prekovremeni rad, dnevnice, račune za mobilne telefone i još ponešto (do kraja godine) i na račun toga uplatio ojađenoj radničkoj klasi po 10.000 RSD.
The strike is over!Imao sam želju da zahvalnom stadu stavim primedbu na postupak precednika opštine, u smislu : ta preopterećena administracija, ta malobrojna ministarstva, pola godine bitku biju sa Skupštinom, odriču se neophodnih sredstava, računaju samo na najneophodnije potrebe, pokušavaju iz sve snage da se uklope u mogućnosti ničim izazvanim sankcijama uništene privrede, i kad se izbore za te svoje sirotinjske budžete - neko, makar i iz filantropije, promeni namenu tih budžetskih sredstava! Ne može, ljudi! To je protivzakonito, za to se odgovara!
Ne, fala njemu, čovek je nama dao!Ne, nije ti dao, čoveče (da ne preterujem), dao je privatnom vlasniku klanice, jer ti je to on dugovao, i ne to, nego pedeset puta toliko. Dao je njemu, da bi mu ti opet sutra došao na posao, da radiš volonterski!
Ali, ipak nam je dao!Ne, nije ti dao, to mi je manje od pola mesečnog računa samo za gas (fala južnom toku i svetom putinu), nije ti dao, samo ti je zamazao oči!
E, dao mi je, i kad sutra opet ne budem mogao više, ja ću opet pred opštinu!...E, pa ja neću pred opštinu, mada ne mogu više!