среда, 23. март 2016.


MI GRADIMO PARK, PARK GRADI NAS


Svedoci smo kako sadašnja (poludivlja) deponija napreduje ka Karlovcu. U stvari, dalje na ovu stranu ne može, stigla je do pruge i prvih kuća. Za očekivati je da uskoro stigne do Alibunara, Lokvi...

Stara je imala samo jednu dobru karakteristiku, nije mogla da se širi, bila je sa svih strana stešnjena kućama.


Te stare smo se nekako (skoro) rešili. 
A bilo je baš upečatljivo (klikni na sliku za veći format)





Deponija je sada ovlaš zatrpana.
Ovo mesto nikome ne treba. Ovde se ništa ne može graditi, jer leži na nekoliko metara debelom sloju smeća.

Zato smo odlučili da ga uredimo onako kako nikome neće smetati, a valjaće svima. 


Napravićemo naš Central park!

Odmah ispod ulice Nikole Tesle, ovde gde je nekad Elena čuvala stražu, je početak. Biće tu dva pravougaona, drvoredom ograničena travnjaka, dimenzija 130 sa 40 metara, sa mestimičnim ružičnjacima, ukrasnim žbunovima i ponekim stablom parkovskog drveća. U drvoredima će biti klupe, za početak...

Prošle subote pozvali smo na akciju. Došlo je nas sedam, lokalno zainteresovanih, ali je došao i dečko sa sasvim drugog kraja Karlovca (Stevan), a Oliver je donirao pedesetak sadnica. 

Evo kako mesto izgleda posle te subote (klikni na sliku za veći format):








Posla ovde ima dosta. Vidimo se ponovo u subotu, 26.03.2016.
Kolica, lopata, ašov, kosa, trimer - šta imate. Nadam se da odziv neće biti lošiji nego prošli put.
Za lepši Karlovac!

среда, 10. фебруар 2016.

OSTANI SRBIN, RECI MI KOJI JE DANAS DAN





Ima on mnogo mana, ali, fejsbuk je vrlo inspirativan.
Moj prijatelj već 35 godina, stariji ne od fejsbuka, već i od PCja, objavio danas:




Zabrinuti moj druže pravoslavni!
Na ovaj dan kada slavimo
Преподобнoг Јефремa Сиринa и Преподобнoг Исакa Сиринa, данас,  у среду, 28. Јануара,
(da, ne daj se zaluđivati, danas je sreda, dvadesetosmog januara, ne desetog februara, kako tvrde Latini, uzmi i poštuj svoj kalendar), osećam potrebu da stanem ispred tebe i zaštitim te od opsene kojoj si podlegao.

Datuma koji si naveo, četrnaestog februara, slaveći svoj kalendar, Srbin slavi
Преподобног Авксентија и светог Кирила Словенског.
Светог мученика Трифуна (Претпразништво Сретења)
, slaveći svoj kalendar, Srbin slavi 1. Februara.

Otidi kod svog sveštenika, zamoli da ti pokaže tvoj kalendar.
Mogu i ja sve to da ti objasnim, ali ne mogu da razumem umesto tebe.

понедељак, 1. фебруар 2016.

SRAM TE BILO, ŽAKLINA




E, video sam pravi biser na fejsbuku.


“Naša carica Milica, kad joj je poginuo muž, otišla je u manastir, a na mestu gde ga je prvi put ugledala digla je manastir Ljubostinju. A vaša “princeza” Žaklina Kenedi, posle pogibije Džona Kenedija, digla je noge prvom bogatom Grku koji je na nju naišao. To je ogromna razlika među nama i zato retko možemo da se razumemo…”
(Prof. Dr Veselin Vesko Savić, držeći predavanje u SAD o razlici u navikama i mentalitetu između Srba i Amerikanaca)


Ne znam da li potpisnik ovih stihova (Veselko) zaista postoji ili je virtuelni lik sa interneta.
Ni da li je bilo predavanja i slušalaca koji su zabezeknuto slušali ovo napred, ili je sve literarni pokušaj nekog samoukog rodoljuba sa fejsbuka.
Ali znam da je ovo esencijalna nit rodoljubivog palanačkog folklore koji je krajem dvadesetog veka gotovo napunio udžbenike istorije, ovo je misao koja se slepom narodnom pevaču učinila temeljom, i stubom, i himnom nebeskog carstva, reči koje su tako dobro legle na muziku božićnih kalašnjikova.

Knjeginja Milica je rođena oko 1335. godine, i u vreme smrti svoga muža, srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića, imala je 54 godine. Malo sam sumnjičav po pitanju tvrdnje da je bogati Turčin sultan Bajazit bio zainteresovan za njene noge (kao što je bogati Grk Onazis bio zainteresovan za Žaklinine).
Nije tada otišla u manastir, već je kao namesnica četiri godine vladala kneževinom Srbijom, do punoletstva svoga sina Stefana, 1393. godine.
Da ne bi potpala pod vlast svoga zeta (muža ćerke Mare) Vuka Brankovića, od srpske kneževine je načinila otomanskog vazala. Verovatno nije Bajazitu digla noge; elegantno je ubici svoga muža poslala u harem svoju dvanaestogodišnju (12) ćerku Oliveru (Olivera Despina).

Uprkos pećkom patrijarhu Jefremu, koji je stolovao u Peći, u oblasti kojom je vladao njen zet Vuk Branković, sazvala je crkveni sabor u Žiči, na kome je postavljen patrijarh Danilo III, sa sedištem u Žiči. Teško se saglasiti (a u Srbiji ne biti kamenovan) sa tvrdnjom da je takav neki pokušaj razbijanja srpstva prošao bez vatikansko masonske zaprške. I da nema Milicinog marketinga u mitu o Vuku Brankoviću izdajniku.

Milica se obavezala na plaćanje danka i slanje vojnika Turcima, i da njeni sinovi Stefan i Vuk sa vlastelom jednom godišnje odlaze na sultanov dvor i potvrđuju vernost.

U poslednjem krstaškom pokušaju da zaustave Otomansko napredovanje u Evropu, u Nikopoljskoj bici (današnja Bugarska), 25. septembra 1396. godine, odlučujuću ulogu su odigrali turski vazali, 1500 vitezova oklopnika Milicinog sina Stefana Lazarevića, posle čijeg naleta su se sa bojnog polja izvukli samo krstaši koji su imali leteće ćilime.

I čitav Balkan pao pod tursku vlast.

Kad bolje razmislim, one reči sa početka (“To je ogromna razlika među nama i zato retko možemo da se razumemo”), više mi i ne zvuče tako budalasto.

понедељак, 3. фебруар 2014.

Košava je oduvala sav sneg sa okolnih njiva, a onda i prašinu

Ovako izgledaju smetovi uz put ka Devojačkom bunaru, na koje je košava naknadno navejala prašinu




A ovakav smet od skoro dva metra je u vinogradu, dok na okolnim njivama nema više ni trunke snega


субота, 11. јануар 2014.

понедељак, 6. јануар 2014.

Krivi smo mi

Znam da su potrebni meseci, pa i godine, da se kuća napravi, a da su dovoljne sekunde da se sruši, ili minute da izgori. Ali, ovo nije ni srušeno, ni zapaljeno; samo smo ga mi obojili svojim mentalitetom.
Pomodno smo ga krstili etno selom, mada bi to moglo biti na Tari ili Zlatiboru, na Kopaoniku ili Jastrepcu, ili na mojoj Goliji. Etno selo u opštini Alibunar moglo bi da ima objekte od naboja ili ćerpiča, sa detaljima rumunske, slovačke, nemačke, mađarske tradicije.
Šindru smo ovde doneli tek četressedme...
Svejedno, neko je te brvnare napravio. Potrošio je novac iz budžeta, ili iz donacija, opet svejedno. Slikao ih par puta, da opravda svoje postojanje.
Onda je prokleta košava produvala neki šareni papirić i svi smo se okrenuli za njim.
Evo kako sad izgleda brvnara na Devojačkom bunaru:




Nismo u stanju da napravimo park na mestu bivše deponije...
A pogledajte kako iz temelja naše tradicije rastinje niče samo, bez ljudske brige, a kamo li truda.

Da li je moguće da ima onih sa stalnim zubima koji za bilo koju našu nevolju još uvek optužuju Turke, Švabe, ustaše, balije, Šiptare, kauboje, Vatikan, masoneriju, pedere...

понедељак, 20. август 2012.

ROCKWOOD



Za vikend, 24. i 25. avgusta ove godine, održaće se prvi rock festival u našem gradu, na izletištu Devojački Bunar.

Evo programa, pa uživajte:

A da nas lakše nađete:

Pa se vidimo!

*     *     *

субота, 18. фебруар 2012.

UDRUŽENJE VINOGRADARA I VOĆARA

U opštini več godinu dana postoji   Udruženje vinogradara i voćara "Kumovi vinogradi" Alibunar.

Na godišnjicu osnivanja, Udruženje je organizovalo Prvi festival vina, a na jubilarnoj 20. manifestaciji Sveti Trifun u Poljoprivrednoj školi Vršac, članovi udruženja iz Alibunara i Banatskog Karlovca postigli su lep uspeh sa svojim crvenim vinima.

Pogledajte prezentaciju, link je na vrhu teksta, i u desnoj traci.




SAMO PAR ZIMSKIH SLIKA

Posle mnogo vremena, evo nekoliko slika zime iz Karlovca.





недеља, 6. новембар 2011.

Na mestu nekadašnje deponije u Karlovcu imamo priliku da dobijemo prelep kompleks koji bi obuhvatao jezero, park i sportski centar.

Znam da je za sportski centar potrebno dosta novca. Ali, to neka bude deo kompleksa koji ćemo ostaviti za neka bolja vremena ili do prilike kada neko ko ima novca vidi šansu da ga uloži.

Velika čistina na mestu zatrpane deponije sada se naknadno pokriva još jednim slojem zemlje.

"Srbijašume" su ponudile sadnice za oplemenjavanje tog prostora. Dok se teren ne pokrije sasvim, malo slegne i niveliše, mogli bi smo da isplaniramo kako posaditi ponuđena stabla.

Mislim da ne bi trebalo da jednostavno posadimo šumu.
Prostor ostavlja mogućnost da se osmisli lep park, po ugledu na postojeće u banjama i drugim turističkim mestima. Verujem da ima ljudi sa lepim idejama, i samo ih treba pozvati da ponude rešenja.

I sam sam se igrao i skicirao jednostavno rešenje za taj prostor dimenzija 170 x 60 metara.



Po ovom rešenju, paralelno sa ulicom koja ide iznad bivšeg smetlišta, na pedesetak metara od nje, a pored jezera, išla bi široka aleja, koja bi sutra mogla da bude naš kej, šetalište sa pogledom na jezero.
Aleja bi sa postojećom ulicom takođe bila spojena sa tri aleje, svaka sa posebnim vrstama drveća, koje bi u perspektivi imale trotoare, a srednja možda i nešto više, možda put ili stazu koja bi vodila u sportski centar.

Čitav prostor bi bio zatravljen, a u praznim prostorima između aleja ostalo bi mesto za ukrasno drveće ili žbunje, ružičnjake ili nešto slično.

Pored postojećih ulica ostao bi travnjak širok bar 7-8 metara, gde bi se, kad bude novca, uradili trotoari, postavile klupe, možda kiosk i td.

Sve ovo može da se radi bez dodatnih novčanih sredstava, ostavlja mogućnost da se park nastavi pored jezera, ukomponuje se sa postojećim bagrenjakom, a sve što novac zahteva može da sačeka bolji trenutak (i da drvoredi narastu).

Predlažem svima koji Karlovac vole da o ovome razmisle, porazgovaraju sa odgovornima u Opštini i Savetu MZ koji se sanacilomn deponije bave, ponude ideje...


уторак, 4. октобар 2011.

Nove slike


Skoro dvadeset godina smo čekali da vidimo ove slike.
Mesto koje je trovalo i ružilo okolinu, polako nestaje
Imam potrebu da zahvalim svim građanima koji su vršili pritisak na odgovorne, onima koji su sa viših nivoa dali novac i nalog da se ovo reši, čak i lokalnim vlastima koje su na kraju prionule na posao, pa ako je i pod pritiskom.



Od ovog, do sada najružnijeg, moglo bi u budućnosti nastati možda i najlepše mesto u Karlovcu.
To opet zavisi od svih nas.


уторак, 9. август 2011.

KOGA SAM SLIKAO


Čuo sam kritiku, a povodom slika sa bazena,  da sam potajno fotografisao neke ljude.

Dakle, po mom mišljenju, fotografije su promocija bazena. Napravljene su na javnom objektu, na kome, uglavnom, ima dosta ljudi. Slikati takve objekte prazne, osim što je nemoguće, nije ni reklama.

Niko na postavljenim fotografijama nije objekat fotografisanja, već su to bazen, restoran, igralište za odbojku na pesku... Bilo ko, ko je na slikama, gotovo je neprepoznatljiv. Ko god se prepoznao, i kome je to zasmetalo, može me opomenuti kroz komentar, i ja ću na njegov zahtev fotografije ukloniti.

Na jednoj fotografiji je adresa internet prezentacije MZ Banatski Karlovac, sticajem okolnosti na majici, namerno zumirano da se vlasnik majice ne vidi. Ako je majica unikat, i ako vlasniku smeta pojavljivanje slike na mom blogu, ukloniću sliku. Meni lično uopšte ne bi smetalo da na zvaničnoj internet prezentaciji MZ vidim link za ovaj blog.

Poštovani čitaoci bloga!
Moje pisanje o dobrim i lepim pojavama u Karlovcu i opštini je jedna vrsta reklame. 
Pisanje o deponiji i drugim ružnim pojavama je pokušaj da dam svoj doprinos rešavanju nekih problema, koje loši i nedobronamerni guraju pod tepih.

Možete se kladiti da Karlovac volim.

недеља, 10. јул 2011.

субота, 9. јул 2011.

FOTO REPORTAŽA

*   *   *

OVA GALERIJA JE DOPUNA PRETHODNOG POSTA.



Saharske temperature skoro da su zaustavile život u Banatu, pa su nadležni odlučili da nam malo zaklone Sunce, kad nema oblaka - makar dimom.


Pametniji popuštaju! Evakuacija ljudi, materijalnih sredstava i životinja


Naša budućnost je u proizvodnji zdrave hrane! Umesto pesticidima, herbicidima, insekticidima - na ekološki način, dimom!


Afrika, Bliski i Srednji Istok bili su najveći izvoznici sirovina i energije u dvadesetom veku, krajem dvadesetog i početkom dvadesetprvog od izvoza energije živi Rusija, kad i oni potroše dolazi na red Srbija! Naše zalihe goriva su neiscrpne!

     *     *     *

PET MILIONA DALO REZULTATE

     *     *     *

Ne znam ko ovu vlast bije po ušima da se hvali dobijenim novcem, koji zatim spuca bez traga i bez ikakvog rezultata.
Pre nepuna dva meseca hvalili su se da su dobili 5 miliona dinara za izmeštanje deponije iz Karlovca.
Znam da ima plaćenih da o tome pričaju, kao i naivnih da u to izmeštanje poveruju.
Kao što znam da su ostali anestezirani i nisu svesni gladnog čopora koji hara i uništava nasleđeno, uništavajući našu budućnost.

Kao i posle onih dva miliona, pre više od dve godine, tako i posle ovih pet, deponija samo raste i širi se.

Danas i gori. Poslao sam regionalnom lideru Borisu sliku, da vidi, mada ne može da omiriše (i to mi je žao) kako to izgleda na 36 stepeni celzijusa.

Poslao sam mu i pismo:

Gospodine Predsedniče,

Ovo je treći put da vam pišem na istu temu, a radi se o ogromnoj divljoj deponiji koja skoro dvadeset godina postoji usred Banatskog Karlovca.
Danas vam  šaljem najnoviju fotografiju načinjenu od moje kuće, u naselju Blok 20A, koje je od ostatka B. Karlovca odvojeno upravo pomenutom deponijom. Na slici vidite, mada ne osećate kako izgleda kada se nekoliko hektara komunalnog, sanitetskog, klaničnog i ostalog otpada zapali na 36 stepeni Celzijusa.

Da vas podsetim da sam vam na ovu temu pisao pre više od godinu dana, kao i Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu, koje je pre više od dve godine dalo lokalnoj upravi 2 miliona dinara za izradu projekta izmeštanja i rekultivacije pomenute deponije, kao i ministarstvu zdravlja, i paralelnim sekretarijatima u Vladi Vojvodine. 
Ministarstvo koje je novac dalo nije me ni udostojilo odgovora, niti su za više od dve godine postavili pitanje kako se raspolaže sa dodeljenim sredstvima.
Iz vaše kancelarije odgovoreno mi je da će se intervenisati i koordinirati rad između nadležnih na republićkom i lokalnom nivou, ali je na tome završilo.

Posle određenog vremena, kako se ništa nije dešavalo, pisao sam ponovo na sve adrese, od predsednika opštine  sam dobio odgovor koji nije za javnost, ministarstvo koje je dodelilo novac ponovo nije pokazalo ni elementarni interes, pokazujući da ih sredstva iz budžeta, ako ih već ne koriste sami, uopšte ne interesuju, iz vaše kancelarije mi je odgovoreno da je kontaktirana lokalna uprava i da ste saznali da se na izmeštanju radi, samo što ne razumem na osnovu čega ste u to poverovali, jer se u međuvremenu deponija proširila tridesetak metara u jezero, udaljeno svega par stotina metara od bunara iz kojih se snabdeva gradski vodovod. To se savršeno lepo može videti na satelitskim snimcima načinjenim u razmaku od dve godine (prilažem sliku).

Prema mojim saznanjima, dobijeni novac je potrošen na postavljanje ograde oko deponije (nenamenski, a pogađate ko je izvođač radova).
Ograda je vrlo brzo pogažena od strane vozila komunalnog preduzeća prilikom ulaska na deponiju, a kako su gomile smeća ogromne, sada ga komunalci deponuju na dve okolne asfaltirane ulice.

Pre dva meseca na internet prezentaciji Opštine Alibunar (naša opština) objavljeno je da je dobijeno 5 miliona dinara za izmeštanje deponije u Banatskom Karlovcu.
Jedini vidljiv pomak je u pomeranju granica deponije u okolna dvorišta,  ekonomske objekte, na ulice, a prve gomile smeća su na pedeset metara od međunarodnog puta Beograd - Vršac - R. Rumunija.

Stiče se utisak da je budžet Republike Srbije prepun i da se sredstva daju šakom i kapom, bez ikakve kontrole šta se sa istima radi, dok se prosečni životni vek u Srbiji opasno približava ruskom, da ne kažem afričkom, između ostalog zbog ovakvih pokazatelja naše civilizacijske zrelosti.


Verujem da ću, kao i prethodna dva puta kada sam mu pisao, iz kabineta Predsednika dobiti poziv i uveravanja da se na izmeštanju deponije radi. 
To nam je, uz evropske integracije i Koridor 10, prioritetni cilj.
Vizavi EU, imam saznanja da smo, zahvaljujući uspesima u borbi protiv korupcije, obuzdavanju inflacije, reformi sudstva i unapređenju ljudskih prava i sloboda, prvi na listi za ulazak, odmah posle Albanije i Moldavije.

     *     *     *

четвртак, 7. јул 2011.

KO SPINUJE BOLJE?

     *     *     *

Ko ima problema sa zatvorom, može to lako da reši!

 EVO OVDE!

Noletovi milijarderi grade fabrike
Šta kažete za naslov?
Šta kažete za našu svetlu budućnost?
Mi smo, dragi Đokovići, učinili puno za vas, ne morate ni dalje da ulažete ni dinara u Srbiju, ne morate ni porez da plaćate, plaćajte ga i dalje tamo gde vam duša želi, i dalje ćemo trubiti o vašem rodoljublju, ali - IZBORE MORATE DA NAM DOBIJETE!

Otkad nam ovi grade fabrike mi smo sve bliže veselim devedesetim!
Stiže nam devedesettreća, čak i bez rata i snkcija. Možda neće biti novčanica od 500.000.000 dinara, ali već imamo inflaciju tri puta veću od najveće u Evropi.

Zašto nam se ovo dešava?

Pa, pročitajte komentare na vest koju sam vam ponudio: devedeset posto ljudi već slavi zaposlenje u tim fabrikama!

Novak ume da spinuje loptu (možda baš ne kao Rafa, to je jedino gde ga još nije pretekao), a sad se dobrano uključio u spinovanje sirotinje raje.

Amaterski, skoro debilan spin, ali lopta ide na pravo mesto.
Ili je prosta duša slovenska toliko široka da je i najgori spin pogodi?

Izgleda blesavo, ali nas leđa bole sve više...


     *     *     *

понедељак, 4. јул 2011.

PUSTITE DEČKA


     *     *     *

Predsednik Tadić je, u feudalnom i rodoljubivom nadahnuću, izjavio: Ja bih odmah dao Đokoviću da bude predsednik !.

Predsedniok je još jednom, mada je normalnima odavno dovoljno poznato, pokazao koliko se razume u dužnosti i potrebne kvalifikacije Predesdnika Republike.

Novinar B92, koji mesecima tvdi da je Novak trenutno nenadmašan i nedostižan, reskira da dobije kilu vrišteći na svaki odlučujući poen, kao da se dešava nešto neočekivano i neverovatno.

Državni vrh, državna televizija, ostali mediji, kompletan narod – svi su egzaltirani. Jasno je, zar ne, da živimo u najboljoj državi na svetu. Bar nekoliko meseci ne treba ništa dirati…

Da, u tome je suština!
Tamo neki Tadići, Jeremići, Đilasi i Family sportovi možda nešto i muvaju, ali vidite da to ima žestoko otadžbinsko  opravdanje.

Da budemo načisto:
To što je napravio Novak Đoković može tek jedan u mnogo miliona dečaka.
I ovo nije mogao niko da mu namesti.
Drugačije nije moglo, tu talenat sam po sebi nije dovoljan.
Da bi stigao dokle je stigao morao je od zabavišta, svakodnevno, uključujući i nedelje i ostala crvena slova, da odtrađuje tri srpska radna vremena,.

Imali smo mi i Moniku Seleš (možda nije bila dovoljno naša?), imali smo Anu i Jelenu, imali su drugi mali narodi, u teža vremena, svoje Lendle i Navratilove.
I Federere.
Zamislite Rodžera da mu praznoglasvi političari ovako podilaze!
Mislite da bi oni to sebi dozvolili?
Mislite da bi Rodžerov otac to dozvolio?

Pustite Novaka da bude kao Rafa, tih i nenametljiv, objektivan, kao što jeste kad ostane sa novinarima posle meča.
Pustite ga  da bude gospodin, kao Rodžer, svestan svoje snage i svestan da je to trenutak, da su takve trenutke imali drugi pre njega i imaće ih posle njega.

Ne kaljajte njegov talenat.
I, pre svega, ne kaljajte tolike godine detinjstva potrošenog da ostvari svoje snove, umesto da čeka da mu te snove kupi tata.

     *     *     *

субота, 2. јул 2011.

NE ČUVA BOG TORBU NO TVRDA KANAPA

     *   *   *

Mislim da prvo treba pogledati sliku:

Pogodi ko dolazi iz pravca Beograda

Ova slika je napravljena iz auta, sa mesta vozača, dakle -  ovakav pregled ima vozač kada iz Solunske ulice, kod restorana E94, izlazi na međunarodni put.

U zdravim društvima ovako nešto bilo bi dovoljno za otkazivanje  poverenja mnogima. Ja verujem da bi i kod nas bilo nekih dešavanja kad bi se za ovo znalo. Odgovorni su verovatno neobavešteni, jer - otkud prilika da ovo vidi, recimo, predsednik SO Alibunar? Ili, recimo, predsednik Saveta MZ?
Ti ljudi, zbog nebrojenih obaveza, verovatno nikad nisu prošli ovim putem.
Sklon sam da poverujem da bi na ovo reagovali i neki inspektori, putari, komunalci i slični, samo kad bi imali vremena da rade svoj posao.

Zato sam danas odlučio da im pomognem, uzeo trimer i pokosio travu.
Sad je pregled malo drugačiji:

Pogodi da li je ovaj kombi bio ovde pre petnaest minuta

Neću da kažem da sam baš napravio park.

Ali, ovde je prošle godine jedan biciklista naleteo na šleper i teško nastradao. Ne želim da pobrojane funkcionere sutra zaboli herc kad bi, ne daj Bože, neko drugi ovde uleteo pod šleper.

Jer, kako kaže moja mama:
Ne čuva Bog torbu, no tvrda kanapa!




     *   *   *