субота, 18. јун 2011.

USLOVI ILI TRUD

Kad god od nekoga čujem da ne postoje uslovi da se nešto uradi, a to u Srbiji čujem svakodnevno, dobijem želju da mu ovu sliku gurnem pod nos dok ne nauči napamet svaki piksel!




Ovde klikni da vidiš sliku u punom formatu.

          *     *     *

среда, 15. јун 2011.

OČISTIMO SRBIJU (slobodno dodati od koga)

Svašta se može pročitati na zvaničnim internet prezentacijama opštine i Mesne zajednice.
Ja iskreno mislim da oni nas zajebavaju.



Predlažem liderima u regionu da ove kućice u cveću zaštite kao naš brend. Ako budu odugovlačili, mogli  bi 
Amerikanci ili Japanci, koji nikad sami nisu nešto smislili, 
ukrasti ovu ideju za dekoraciju gradskih naselja.

Čak i dvogodišnja deca umeju da osete gde šta smeju da urade. Tako i ova, intelektualno ne mnogo zrelija vlast, vidi da može da priča o stvarima zbog kojih bi im  u svesnijim sredinama muda bila duboko u procepu.

Hvalili su se sa dva miliona za rekultivaciju deponije, i ona se samo širila naredne dve godine, na jezero, njive, dvorišta. 
Sad se hvale sa novih pet miliona koje su dobili da naredne dve godine ne urade ništa.

Može im se. I kroz nove dve godine niko im neće prebaciti zbog nerada i nesposobnosti.

Stado inače služi za šišanje tri tačke


    *     *     *

уторак, 14. јун 2011.

KO JE KOME POMOGAO


Dugo nisam pisao na blogu. 
Bilo je drugog posla; a bilo je i odmaranja.
I, čim mrdneš iz Srbije, vidiš koliko je Ajnštajn u pravu..
I vreme je relativno. Ne mislim, pritom, da je kod njih već podne kad je kod nas jedanaest sati. Ne mislim ni da je vreme kod nas usporilo. Mislim da kod nas vreme teče u suprotnom pravcu.
Teorija relativnosti doživeće reviziju. A mi nismo razumeli ni beta verziju; kao ni štošta drugo.

Ako ne znamo šta je Sibir i ne razumemo ga, otići ćemo tamo u majici bez rukava i vrlo brzo se smrznuti. Ako ne razumemo močvaru, začas ćemo stradati od malarije, aligatora...
Ako ne razumemo svet u kome živimo, kakve su nam šanse da jednog dana živimo dostojno čoveka?
Ako lažemo sebe, ako pokušavamo da lažemo druge (pokušavamo, jer su naše laži smešne), ako izmišljamo,  dorađujemo i kitimo mitove,  kako mislimo da ostvarimo srećno društvo?
Ako brujimo o liderstvu, a lideri smo samo u korupciji, bedi i prljavštini, kako ćemo ispoljiti želju da napredujemo?

Pre nekoliko dana, na Zejtinliku, srpskom vojničkom groblju u Solunu, čuo sam, otprilike, ovo:
U proboju Solunskog fronta poginulo je više od osam hiljada Srba, oko sedam hiljada Francuza, toliko Britanaca, Rusa, Poljaka... Dakle, nas najviše! A oni nam vraćaju bombardovanjem!
Podaci, uglavnom, stoje. A dodatno naravoučenije?
Otprilike, mi njima pomogli, a oni nama tako.

Posmatrajmo sve u svetlu još nekih činjenica.
Solunski front (jedan od manjih u I svetskom ratu) osnovan je željom saveznika da pomognu Srbiji da se odbrani od Austrougarske (kasno), i radi oslobađanja Srbije.
Savezničke snage na frontu 1917. godine činile su: 7 britanskih divizija, 6 francuskih, 6 srpskih,, 1 italijanska, 1 grčka i dve ruske brigade, a još dve grčke divizije su naknadno osnovane, kada je prevladala struja premijera Venizelosa, naklonjenog saveznicima, nasuprot kralju Konstantinu I, naklonjenom Nemcima.
Srpske snage  (oko 65.000), činili su vojnici koje su posle povlačenja preko Albanije, izranjavljene, izmorene, gladne i bolesne, dočekali saveznici, nahranili, izlečili, obukli i naoružali.
Sklon sam da ovo vidim kao savezničku pomoć Srbiji, i to širokogrudu, a ne obrnuto.
Da li su imali interes? Bez sumnje.
Samo u jednoj bici na Zapadnom frontu, bici na Marni, između Francuza i Britanaca sa jedne, i Nemaca sa druge strane, poginulo je i ranjeno 500.000 vojnika.. Srbija, pritešnjena Austrougarskom sa severa, Bugarskom sa istoka, Turskom u blizini i neodlučnom Grčkom na jugu – nije učestvovala. Opravdano? Bez sumnje. A da li je imala interes? Bez sumnje!
U rat su se na strani saveznika uključili Amerikanci, Kanađani, Australijanci, Novozelanđani, na raznim frontovima na istoku, Pacifiku, Africi…
Mi nismo učestvovali na tim frontovima. Nismo za to imali snage.
A da li smo imali interes? Bez sumnje.

Strašnu, medveđu uslugu, čine oni koji na ovaj način objašnjavaju narodu naše mesto u svetu.

Kažu, još: A od tih sedam hiljada Francuza samo su pola pravi Francuzi, ostali su Senegalci, Alžirci, iz Indokine... Kažu to oni koji tvrde kako su u Srbiji svi ravnopravni, a uporno dele ljude po Bogu kome se mole, jeziku koji govore, kapi koju nose... Koji kažu za azilante iz Srbije: pa to su Šiptari, Romi...

Srbija nije mogla sama da se odupre Austrougarskoj. Saveznici su to znali, i pomogli su.
I opet je Srbija zemlja koja je dobila najveća teritorijalna proširenja posle I svetskog rata, kao i posle Balkanskih ratova. I puni su pohvale saveznici bili za doprinos srpske vojske zajedničkoj pobedi.

Probajmo da shvatimo to zajedništvo! Čak i ako smo im pomogli.




     *     *     *